foto: balkan-turizam.net
foto: balkan-turizam.net

Srbija: Dragulji verskog i kulturnog turizma – Petkovica

Fruška gora pored prelepe prirode koja pleni oko posmatrača i nudi obilje atraktivnih ponuda za posetioce je naseljena i mnogobrojnim srednjovekovnim manastirima, koji su svedočanstva istorijskih zbivanja i stecišta ne samo verskog već i kulturnog delovanja. Bilo ih je u prošlost oko 35, a do danas je sačuvano 17, dok su dva manastira nastala u skorije vreme. Nastanak manastira datira od XV do XVIII veka.

foto: balkan-turizam.net

 

Svaki od njih nam ispreda svoju vlastitu priču o vremenu prohujalom intrigirajući nas da zaronimo u prošlost i odlutamo u predele koji neke druge priče zbore. A mnogo toga govore te sakralne građevine što ne sme da se zaboravi i što je deo naše istorije. Jedan od njih je i Manastir Petkovica.

foto: balkan-turizam.net

Manastir Petkovica je stecište ne samo vernika već i svih onih koji ljube kulturu, književnost i umetnost. On daruje pregršt posebnih trenutaka obojenih pesmom i rečima koje slave srpsku kulturu podsećajući nas da su u prošlosti srpske istorije manastiri bili prva stecišta pismenosti i srpske kulture. U dvorištu Manastira Petkovica organizuju se slikarske kolonije, književni susreti i druge manifestacije koje okupljaju brojne posetioce. Ne samo verski već i kulturni turizam itekako se prožima kroz delovanje Petkovice koja svojom ljupkošću i belinom anđeoske čistote se otima ovom vremenu u kojem korona virus pokušava da zaustavi  normalne tokove našeg bitisanja. Petkovica je i oaza sklada prirode sa stvaralačkim delovanjem njenog monaštva koje nudi i obilje rukotvorina koje nas podsećaju da je dovoljno malo da bi imali puno, ako svako od nas načini bar jedan korak ka boljem. 

foto: balkan-turizam.net

I baš tu, u Manastiru Petkovica leta Gospodnjeg 2021.g u prvim jesenjim danima razgovarali smo sa igumanijom Antoninom Simić. Evo šta nam je rekla o manastiru:

„Manastir je od izuzetnog značaja za kulturu Srbije i nalazi se na obroncima južne strane  Fruške gore, na lepo izabranom mestu podignut od naših predaka monaha i ktitora, od kojih se ističe Jelena Štiljanović, udovica poslednjeg srpskog despota Stefana Štiljanovića čija je zadužbina bila Manastir Kuveždin. Značajna je zbog fresaka koje su oslikane 1580.godine od tri žička monaha koji su pobegli pred Turcima i sklonili se na ovo sveto mesto. Njihova zahvalnost Bogu je na freskama koje su preživele sve ratove i sve nevolje koje su pratile srpski rod.

Freske u Manastiru Petkovica
Freske u Manastiru Petkovica

Manastir je od 1956.g. pod zaštitom  Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture od kada su u manastiru otkrivene freske kao jedno bescen blago i dokaz srpske kulture i duhovnosti na ovim prostorima. Manastir nije imao monaštvo 280 godina, u kom periodu je bio prepušten samo božjem čuvanju. Zapusteo i bez krova prosto je nagnao našeg vladiku gospodina Vasilija da više puta pokušava da obnovi Petkovicu. Zaista je to bilo teško jer nije bilo puta, vode i struje.

Evo danas sa sticanjem kapitalnih investicija Manastir Petkovica je progledala narod u suncu, pticama i anđelima i danas nas desetak sestara održava Petkovicu.“

Manastir posećuju vernici i turisti sa svih strana. Recite nam s obzirom na pandemiju korone koja nas je zadesila kakva je situacija u proteklom periodu?

„Pošto smo dosta učinili od 2021.g. do danas udružujući svoje malene ljudske snage sa božjom voljom i njegovom tvorevinom, mi smo inspirisane lepotom božijeg stvorenja  i duha koji nosi čoveka da bi bio i ostao čovek, istinom, pravdom i ljubavlju. Svojim ručicama i pomoći raznih priložnika, učinile smo to što smo učinile, što je vidljivo i vernicima kao i turistima vrlo interesantno. Krasi nas jezero i izvor Svete Petke, i našim trudom i lepotom božjom je došlo do izražaja. Zahvalni smo mnogim vernicima, donatorima i ktitorima, kao i mnogobrojnim priložnicima koji  s početka ove godine su učestvovali u izgradnji potpornog zida kojim smo zaustavili osipanje brda ispod manastirskog groblja i zaštitili objekte Petkovice. Od 2019. godine, od proglašenja pandemije kovida uplašeni narod se dosta osuo, ali smo ipak zbog uloženog truda u ekonomiju uspeli da preživimo do sada.

foto: balkan-turizam.net

Prihvatam da se nismo najbolje snašli u prvim danima pandemije i da nismo shvatili pravac koji nam je dat od strane nadležnih kako da se odistinski istretiramo, mi i okolina. U prvinama nismo videli da smo u pravcu oduzimanja prava na slobodan izbor i da jedan vernik-hrišćanin ne sme da ima straha u velikoj meri jer mu je Gospod pomoćnik. Slobodna volja je data čoveku još od Adama i Eve, iz kog odnosa su proistekla ljudska prava, jer čovek kao kruna stvaranja božjeg , kao gospodar u svemu stvorenom vidljivo u današnje vreme je zalutao. Zbunjeni su mnogi, ali kao i uvek, Crkva naslućuje i počinje da gleda očima Istine jer je Istina Hristos. Ne možemo se oteti utisku da polako dolazimo k sebi , zajedno sa vernim narodom.

foto: balkan-turizam.net
foto: balkan-turizam.net

Bilo je sjajno u vremenu pre 2019.godine, jer smo na kulturnom planu dosta činili, kao što su manastiri uvek bili kulturna stecišta ni sada ne bi smo odustali od kulturnih manifestacija što se tiče likovnih kolonija i pesničkih večeri i trudićemo se da prema mogućnostima i raspoloženjima naroda organizujemo i učestvujemo na takvim manifestacijama. Kultura je esencija jednog naroda , i ako zaboravimo esenciju ljubavi, božje ljubavi koja prožima vasceli narod bilo koje pripadnosti jer Bog ne gleda ko je ko, nego svima daje sve, mi se nećemo vratiti sa stranputice. Stranputica znači da ćemo izgubiti porodicu kao osnovu svakog društva, da ćemo izgubiti lepotu ljubavi i poštovanja između supružnika i dece, gde smo nagrnuli  ne samo kod nas i u zemljama gde ima Parlamenata (Narodnih prvaka) da usvajamo bezakonje u zakon, ostaćemo kao sasušeno drvo u šumi bez vode. Živa voda Hristova koju je ponudio Samorjanki na bunaru Jakovljevom ( potonjoj svetoj mučenici Fotini) je izlaz za sve i to je njegova nauka koja nam omogućava da poznamo Boga, da poznamo prirodu oko nje koja počinje da leleče za oslobođenjem čoveka. Nije jedanput rekao Patrijarh Pavle, kao što i danas govori Njegova svetost Patrijarh Porfirije grmeći sa trona, da živimo jevanđelski.“

Tekst je realizovan u okviru projekta “PROBLEMI U TURIZMU U DOBA KOVIDA 19” uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.

redakcija www.balkan-turizam.net

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Skoči na traku sa alatkama